ZOE KIDA 19. novembra stiže u BitefArtCafe sa svojim sjajnim bendom i koncertom na kojem će novi album „Cosmic Delivery“ prvi put biti izveden pred publikom.
Nakon spektakularne promocije albuma u Silosima, svih deset novih pesama izlazi na binu, uz hitove koje su već obeležile njen dosadašnji rad.
Više od dve decenije na domaćoj sceni, Zoe gradi svoj autorski prostor. Poznata je po dobroj energiji, snažnom vokalu, emociji koja pokreće publiku.
Odrasla na zvucima soula, R&B-ja i popa, stvorila je jedinstven muzički izraz koji se kreće od emotivnih balada do zaraznog groove-a, prepoznatljiva po melodijama, glasu, stilu i prepoznatljivoj poetici.
Od „Najlepših želja“ i „Sudopere“ do „Bejbi“, „Sunca“, „Žene deteta“ i „Visočanstva“ njene pesme govore o ljubavi, smislu života, promenama i slobodi.
Kao jedna od osnivačica benda Zemlja Gruva, Zoe Kida nastupala je na festivalima širom regiona i kao predgrupa Amy Winehouse, CeeLo Green, The Prodigy, Nouvelle Vague.
Album „Cosmic Delivery“ zaokružuje novi kreativni ciklus Zoe Kide, a pazljivo osmišljen live nastup 19.11. obećava veče za pamćenje
Tvoj novi album nosi naziv „Cosmic Delivery“. Da univerzum zaista ima dostavnu službu, šta bi danas naručila, a šta bi mu vratila uz reklamaciju?
Naručila bih više vremena: za ljude do kojih mi je stalo, za razgovore koji nisu usputni, za suštinska pitanja, a ne samo ispunjavanje forme. Za zdravlje, naravno. Kad imaš zdravlje i vreme ti si bogat čovek.. A uz reklamaciju bih vratila tu večitu žurbu i osećaj da stalno kasnimo negde.
Tvoje pesme često govore o ljubavi, slobodi i promenama. Postoji li neka tvoja stara pesma sa čijom se porukom današnja Zoe više ne slaže?
Ne postoji pesma čije bih se poruke danas odrekla. Naprotiv, čini mi se da su se teme kojima sam se bavila godinama samo širile i dobijale nova značenja, posebno u mojoj solo fazi.
Još od pesama kao što su „Sudopera“, „Vucibatina“, „Jedan dan” i „Krugovi” pisala sam o položaju žene, ljubavi, slobodi, svakodnevnim borbama i potrebi da ostanemo svoje. Danas sam tim temama prirodno pridružila i majčinstvo i sve ono kroz šta prolazim sazrevajući. Sve to me je promenilo, ali ne i moj odnos prema pesmama koje sam napisala. Svaka je nastala iz nečeg stvarnog i važnog za mene u tom trenutku, i zato i danas stojim iza svake od njih.
Kada bi mogla da izbrišeš jedno nepisano pravilo muzičke industrije, koje bi prvo nestalo?
Izbrisala bih ideju da broj pregleda automatski govori koliko nešto vredi, da izvođač mora zauvek da ostane ono po čemu ga je publika prvo prepoznala. Ljudi se menjaju, sve je u stalnoj promeni, sazreva se muzički, istražuju se novi pravci, ne možeš biti stalno isti. Ono što me je izluđuje je činjenica da danas umetnik ako želi da bude prisutan i aktuelan mora smišljati i kreirati sadržaj za mreže što mu krade dragoceno vreme za stvaranje. To je dosta besmisleno. Naravno da to radim jer vreme nameće, ali bih to prvo izbacila sa liste.
Bila si deo Zemlje Gruva, a danas gradiš sopstveni muzički univerzum. Šta je najlepše u tome kada više ne moraš ni sa kim da deliš kreativnu odluku, a šta je najteže?
Kada muzika, tekstovi, vizuelni svet i poruke pesama dolaze iz istog izvora, priča je zaokružena, a publici je jasnije ko sam i šta želim da kažem. Moja muzika je neodvojiva od onoga što mislim i osećam i ta vrsta autentičnosti mi mnogo znači.
Solo rad je drugačija disciplina: nemaš na koga da se osloniš, pa naučiš da budeš odlučniji, organizovaniji i odgovorniji prema svakoj odluci. To je verovatno najveća promena, ali naučiš da plivaš sam. Verovatno je i do godina, tada smo bili klinci, a danas ovo shvatamo kao ozbiljan posao.
Tvoj muzički izraz ima mnogo soula, R&B-ja i groove-a. Koji izvođač ili album te je poslednji put toliko oduševio da si pomislila: „Zašto se ja ovoga nisam setila?
CA7RIEL i Paco Amoroso su za mene pojava kakvu, makar u mom svetu, do sada nisam videla. Doneli su izraz koji je potpuno autentičan, argentinski humor, lokalni jezik, drskost i tematiku svoje generacije. Ono što je najzanimljivije jeste da su uporište muzike našli u rock/blues/funk imenima i uticajima prošlog veka. Luli Bono španska pevačica novije generacije mi je jedna od omiljenih rnb/flamenco pojava koje sam otkrila takođe.
Postoji li nešto što publika doživljava kao tvoju najveću snagu, a ti si godinama pokušavala da promeniš kod sebe?
Mislim da je to moja potreba da vizuelno istražujem i menjam se stilski. Dugo sam se borila s tim, jer sam negde duboko verovala da bi trebalo da budem prepoznatljivija na jedan, stabilan način i da se ne menjam toliko.
Međutim, verujem da moja publika upravo voli to što mogu da je iznenadim novom pojavom, fazonom ili drugačijom fazom. Ta raznolikost je deo mog karaktera, i tek kasnije sam shvatila da tu moć transformacije treba da preinačim u kvalitet, a ne nedostatak.
Koju emociju danas najradije pretvaraš u muziku, a koju još uvek ne umeš da otpevaš?
Najčešće me inspirišu osećaj ljubavi i ispunjenosti i zaljubljenosti u život. Volim osećaj da je moja muzika nekom pomogla da se oseti bolje, da mu daje neku bolju životnu perspektivu. Poruke koje prenosim su osnažujuće i pokretačke, to smatram svojom misijom.
Tugu najteže pretvaram u muziku. Ne zato što je ne poznajem, već zato što je već ima dovoljno svuda oko nas. Ne volim da je dodatno umnožavam; više volim da pesma, čak i kada govori o teškom, na kraju ostavi prostor za svetlo i izlaz.
Ulaznice: https://bilet.rs/events/526/zoe-kida-bitefartcafe
DATUM: 19. novembar 2026.
Ulaz je omogućen od 20:30
ZOE KIDA 22h
***Na koncertima postoji starosno ograničenje 18+

